Pozdrav svima!

Godišnje odmore čekamo cijelu godinu očekujući da ćemo se konačno odmorit. No ponekad ne uspijemo uživat u njima kako bi trebali ili kako

smo očekivali. Jednom u godini poželim se počastit kakvim izletom.

Već dugo želim posjetiti Krku i njezine slapove. Skradin sam uvijek promatrala tek s autoceste u prolazu.

Odsjeli smo u hotelu Vrata Krke. Veliko zdanje, skupocjen namještaj.

Kupatilo veličine moje dnevne sobe bilo mi je spas u vrućim danima.

Noći su bile teške, sparne i nije se dalo spavat. Po danu je puhala bura koje me ometala u naumu da doživim rijeku u miru i s divljenjem.

Ipak ispunila je sva moja očekivanja. Sam obilazak Skradinskog buka ne traje dugo. Ljudi su susretljivi i na svakom koraku nude svoje domaće proizvode. Sam kraj, čitav taj krš i kamen čine se tako surovim i teškim za preživit. Vozili smo se i brodom od Skradinskog buka do Roškog slapa.

Posjetili smo Visovac, mjesto novicijata i pripreme bogoslova za redovničku i svećeničku službu, na kojem nas je dočeko ljubazni turistički vodič

koji je na više jezika govorio o otoku i proveo nas samostanom.

15. st. Augustinci, povjesna vrijednost, slike, predmeti, bunar, voda iz Čikole...

Meni je zapalo za oko to što na tako malom otočiću ima toliko različitih biljnih vrsta koje brižno njeguju ruke Franjevaca. Rado bih zavirila i u njihove vrtove. Uz svu neospornu povijesnu i duhovnu vrijednost ovog otočića, mene je najviše zadivila jedna

hortenzija neobične boje. Najljepše hortenzije vidjela sam na Iloviku, otoku cvijeća, no ovaj me primjerak ostavio bez daha.

Skradin, stari gradić koji posjećuju jahte. Veličinu jedne ne mogu ni zamislit.

No veličina je jedino što mi je ostalo od njih. Iz jedne proviruju Kinezi, na jednoj vaza i veliki bunt bijelih ljiljana,povezi, tepisi, samo za odabrane.

Običnim ljudima tu je pristup zabranjen. Male barke domaćih ljudi izgledale bi poput orahove ljuske naspram velikih divova. Srela sam i bračni par labudova s mladima.

Uske popločene ulice, crkva Porođenja Blažene Djevice Marije i njen obližnji zvonik, crkva sv. Spiridona, arheološka nalazišta...

Brodom se može ući s mora duboko u kopno. Koliko god bio privlačan, meni je bio prekrasan, ali i pomalo tužan. Poput Venecije koja tone u more. Na našim obalama mora i rijeka ima toliko bisera. Skradin je svakako jedan od njih.

Oduševio me ovaj članak na koji sam slučajno naletjela na webu, pa sam ga odlučila podijeliti s vama. Govori o tzv. yarn bombingu iliti doslovce bombardiranju pređom, a riječ je o tome da skupina entuzijasta potajice ukrašava javne gradske površine pletenim ili kukičanim predmetima. Vrlo originalno i iznimno kreativno, ovi pleteni i heklani 'grafiti' doslovce mame osmijeh na lica:

Više slika i cijeli članak pogledajte na ovom linku:  http://www.mymodernmet.com/profiles/blog/show?id=2100445%3ABlogPost%3A250702