Na posljednjem kreativnom sastanku pao je dogovor da se sljedeći sastanak neće održati na uobičajenom mjestu jer naša draga Šestinčanka Gordana i njezine vrijedne Šestinske švelje otvaraju izložbu u Mikulićima, pa smo je odlučili iznenaditi. Možete si misliti kako nam je bilo teško držati jezik za zubima i praviti se blesav svaki put kad nas je pitala hoćemo li doći na izložbu. Mi smo muljali i izmišljali razne razloge zašto vjerojatno nećemo doći, a meni je dodatni problem bio izmisliti razlog neodržavanja sastanka, pa sam napisala da se neće održati "iz tehničkih razloga". Što je zapravo i točno jer je tehnički još uvijek nemoguće biti na dva mjesta u isto vrijeme.
Dakle to sam se subotnje poslijepodne osjećala kao neki tajni agent dok sam sjedila u autu ispred pekarne Črnomerec, pitajući se jesam li dobro pogodila točku okupljanja. I tako sjedim ja u autu, slušam radio i osjećam kako me osoblje pekarne već pomalo čudno gleda, no ne dam se smesti i čekam ostatak ekipe. Zove Dea i javlja da ona čeka nekoliko kilometara sjevernije. Igor napada sa sjeveroistočne strane, od naime dolazi preko brega, pa se s njim nalazimo u Mikulićima. Stižu Lorna, Ana i Dorotea. Lorna mi daje znak žmigavcem, a ja krenem za njom. Nije bio lak zadatak jer dotična gospođa vozi k'o da joj je dvadeset, pa smo se prilično brzo uspjele popeti na breg i tamo se naći s ostatkom ekipe. Gore pred dvorcem već čekaju Dea, Ljerka i Dora, dolazi Igor. Napokon upadamo na izložbu i uživamo u šokiranom izrazu lica naše Šestinčanke.
A tamo pravi domaći ugođaj, posvuda njihovi predivni radovi, domaćice u narodnim nošnjama, na švedsko-šestinskom stolu prava domaća zakuska... Zbilja jedinstveni doživljaj.
Zahvaljujući Igoru i Dei možemo vam i ovim filmićem prenijeti djelić subotnjeg ugođaja:
RSS feed Comments
Meni je najslađe bilo vidjeti zabezeknutu Šestinčanku koja nije mogla niš reči,samo je zinula hi-hi...iznenađenje je upalilo!
A Dora veli da nikam više ne ide jer ju budu svi vidli na You Tube-u kak jede,a ko fol je na dijeti!
U svakom slučaju,jako mi je drago da smo se uputili u Mikuliće!!!
Dakle dragi moji stvaraoci. Stvarno Vam je iznenađenje uspjelo. Šokirali ste me skroz na skroz. Nisam znala da li da se plačem ili smijem od sreće. Danima sam pitala pa budete došli. Svi se prave gljive, ne, ma obaveze, ma nemogu i tak. Mislim da sam zinula ko žaba i stvarno sam bila u šoku kad ste me najemput okružili. To ni za moje staro srčeko. Godinama nisam doživila ovak lijepo iznenađenje. ŽŽKaj je je. Još kad je stigla Huana s malom ŽHanom, nikad kraja mojoj sreći.
| < « | » > |
|---|