Domaćinstvo
Lijepi moji, pošto sam vidio da mogu napisati članak, odlučio sam to i iskoristiti. Čini mi se da zapinju slova sa kvačicama, pa ću bez njih.. (ne zapinju, evo sam zakvačio sve kvačice.. 
)
Svojevremeno, kad sam išao u osnovnu školu, jedan od predmeta sa zvao: "Domaćinstvo". Tu smo učili sve ono što je bilo temelj našim današnjim aktivnostima. Zamislite mene, u ono doba momčića od 14 godina, kako vezem goblen? Ili, pečem kokoš sa krompirima? A jesam, vezao sam goblene, pekao sam kokoš.. Da ne nabrajam dalje.. Znam samo da sam postigao silni uspjeh kad sam ( uz majčinu pomoć ) napravio obitelj žirafa od žičane konstrukcije koja je bila čvrsto utegnuta i omotana vunom..
Danas taj predmet ne postoji. Ostao je "Tehnički" sa kojim se "Domaćinstvo" odlično dopunjavalo.. Do kada će, nisam siguran. Nekada smo našu kreativnost mogli pokazati i potaknuti kroz školske predmete, a sada su naša djeca više manje prepuštena sama sebi. Kreativnost pokazuju kroz izbor obuće i odjeće sa imenom i marke mobitela..
Tome smo krivi mi roditelji, jer svoje frustracije, neostvarene želje i ciljeve nastojimo ostvariti kroz djecu.. Ili, još gore, nemamo vremena za njih.. Zalažemo se za promjene, bez da smo razmislili dali je to promjena na bolje ili na gore. Puni smo "dobrih namjera", a zaboravljamo da je put prema paklu popločan "dobrim namjerama"..
Mislim da bi nam bilo puno bolje da u školama i danas imamo predmet: "Domaćinstvo"... A ne da nasa djeca misle da mlijeko daje tetrapak... Toliko od mene u prvome javljanju..
| < « | » > |
|---|
Komentari
A sad ozbiljno - ova tema je sjajna i sad više nisam sigurna jesam li ja tebi o tome pričala ili si mi jednostavno telepatski presreo misli, pa napisao ono o čemu se već dugo spremam najozbiljnije pisati
Meni je kao učenici domaćinstvo bilo jedan od najboljih predmeta. Em je inače na njemu sve bilo ležernije nego na 'važnijim' predmetima, em je do izražaja dolazila naša kreativnost i radili smo nešto što je bilo rezervirano za svijet odraslih - kuhali, šivali, uređivali interijer i tako to, em je moja mama kao učiteljica predavala taj predmet, pa mi je i po toj liniji bio nekako blizak.
Meni je strašno žao što je taj predmet ukinut i mislim da bi bilo sjajno kad bi se vratio jer izgovori poput rasterećivanja djece ne drže vodu s obzirom na to da mene i moju generaciju gotovo uopće nije opterećivao nego smo se, štoviše, na tom predmetu opustili i zabavljali.
Tema je zaista zanimljiva i nostalgična. Tko se ne sjeća uzbuđenja pred pečenje palačinki, ili prva iscrtavanja tlocrta s ucrtanim namještajem?
Međutim, naša djeca se tako rijetko nečemu vesele i malo što ih iskreno raduje. To me rastuži jer im se sav entuzijazam i interes gubi proporcionalno složenosti određene aktivnosti.... što je zahtjevnije to će prije odustati. Najlakše je tipkati po tipkovnici, mišu ili uravljaču igrače konzole!
RSS kanal za komentare na ovaj post