Lijepi moji, pošto sam vidio da mogu napisati članak, odlučio sam to i iskoristiti. Čini mi se da zapinju slova sa kvačicama, pa ću bez njih.. (ne zapinju, evo sam zakvačio sve kvačice.. 
)
Svojevremeno, kad sam išao u osnovnu školu, jedan od predmeta sa zvao: "Domaćinstvo". Tu smo učili sve ono što je bilo temelj našim današnjim aktivnostima. Zamislite mene, u ono doba momčića od 14 godina, kako vezem goblen? Ili, pečem kokoš sa krompirima? A jesam, vezao sam goblene, pekao sam kokoš.. Da ne nabrajam dalje.. Znam samo da sam postigao silni uspjeh kad sam ( uz majčinu pomoć ) napravio obitelj žirafa od žičane konstrukcije koja je bila čvrsto utegnuta i omotana vunom..
Danas taj predmet ne postoji. Ostao je "Tehnički" sa kojim se "Domaćinstvo" odlično dopunjavalo.. Do kada će, nisam siguran. Nekada smo našu kreativnost mogli pokazati i potaknuti kroz školske predmete, a sada su naša djeca više manje prepuštena sama sebi. Kreativnost pokazuju kroz izbor obuće i odjeće sa imenom i marke mobitela..
Tome smo krivi mi roditelji, jer svoje frustracije, neostvarene želje i ciljeve nastojimo ostvariti kroz djecu.. Ili, još gore, nemamo vremena za njih.. Zalažemo se za promjene, bez da smo razmislili dali je to promjena na bolje ili na gore. Puni smo "dobrih namjera", a zaboravljamo da je put prema paklu popločan "dobrim namjerama"..
Mislim da bi nam bilo puno bolje da u školama i danas imamo predmet: "Domaćinstvo"... A ne da nasa djeca misle da mlijeko daje tetrapak... Toliko od mene u prvome javljanju..
RSS feed Comments
Ovo sa zapinjanjem kvačica samo ti se čini, mogao si i njih koristiti jer da te ne znam mislila bih da si išao u školu negdje oko Ekvatora kad si pekao kokos sa krumpirima 
A sad ozbiljno - ova tema je sjajna i sad više nisam sigurna jesam li ja tebi o tome pričala ili si mi jednostavno telepatski presreo misli, pa napisao ono o čemu se već dugo spremam najozbiljnije pisati 
Meni je kao učenici domaćinstvo bilo jedan od najboljih predmeta. Em je inače na njemu sve bilo ležernije nego na 'važnijim' predmetima, em je do izražaja dolazila naša kreativnost i radili smo nešto što je bilo rezervirano za svijet odraslih - kuhali, šivali, uređivali interijer i tako to, em je moja mama kao učiteljica predavala taj predmet, pa mi je i po toj liniji bio nekako blizak.
Meni je strašno žao što je taj predmet ukinut i mislim da bi bilo sjajno kad bi se vratio jer izgovori poput rasterećivanja djece ne drže vodu s obzirom na to da mene i moju generaciju gotovo uopće nije opterećivao nego smo se, štoviše, na tom predmetu opustili i zabavljali.
Pridružujem se odobravanju navedenog!
Tema je zaista zanimljiva i nostalgična. Tko se ne sjeća uzbuđenja pred pečenje palačinki, ili prva iscrtavanja tlocrta s ucrtanim namještajem?
Međutim, naša djeca se tako rijetko nečemu vesele i malo što ih iskreno raduje. To me rastuži jer im se sav entuzijazam i interes gubi proporcionalno složenosti određene aktivnosti.... što je zahtjevnije to će prije odustati. Najlakše je tipkati po tipkovnici, mišu ili uravljaču igrače konzole!
Ja sam iz malo mlađe generacije, mi već nismo imali domaćinstvo u školi (80-te) ali sam zato imala baku koja je jedva čekala da mi uvali iglu, heklicu ili kuhaču u ruke i da me nauči nečem korisnom. Tako smo sestra i ja već sa nekih 5-6 godina počele trovati ukućane sa polukuhanim presoljenim kupusom i krompirom i slično.Ali zato nismo imali računala, a televiziju nam je bilo dopušteno gledati onih 15 minuta u 7 navečer kad je bio crtani i eventualno vikendom nekakve dječije emisije. Mi smo poslije škole pisali zadaću što smo brže mogli jer je to značilo da prije možemo istrčati van s loptom, lastikom ili jednostavno s ostalim klincima iz ulice igrati lovice, žmurke ili nečeg sličnog. Današnja djeca ne da nisu nezainteresirana za domaćinstvo nego bi vjerojatno poludili od dosade da im netko na dva dana oduzme komp, mobitel, playstation, a da ne govorimo što bi se desilo da im u školi kažu da izvade korijen iz nekog broja bez korištenja kalkulatora. Znam da je napredak dobra stvar, ali je li toliko dobra da vrijedi svih onih pravih prijatelja za koje danas nemamo vremena? Ma ja bih u škole vratila domaćinstvo i zakonom zabranila bilo kakvu tehniku više od 1 sat dnevno
| < « | » > |
|---|