Današnji dan sam posvetila inventuri tavanskih zaliha udžbenika koje skupljam nakon svake školske godine. Učili su mana moji roditelji, pa sam tako i ja svoju djecu pokušala naučiti da se iz udžbenika ne izrezuje, ne trga i da ih se ne baca, pogotovo ne spaljuje!!!
Prošle školske godine sin mi je završio 8., a kćer 7. razred i sve su knjige na tavanu. Istina, naputak je bio da ih se slobodno baci, ali u našoj se obitelji to tako ne radi. Još je istina i to da su udžbenici bili rabljeni godinu prije, ali su ostali uglavnom onakvi kakve su ih moja djeca dobila (neki jako loši!), svejedno su završili u kutijama na tavnu.
Donijela sam ja s djecom te sve kutije s tavana. Odvojila pisanke (da, i to čuvamo!) od udžbenika i vježbenica. I složila sam komplete za svaki od razreda predmetne nastave... 5., 6., 7. i 8.
Odmah smo kćeri proslijedili knjige starijeg brata i ostala su 3 udžbenika koji nam fale..... sestrična je dobila komplet za 5. razred..... a ja sam počela zapisivati popis knjiga koje su mi preostale (zajedno s izdavačem i godinom izdanja) i šokirala se!
Naime, zadnje knjige koje sam kupila bile su za sk.god. 2002./03. Bili su to kompleti za 1. i 2. razred. Tada je naš gradonačelnik odlučio preko djece vratiti dio našeg novca kojeg izdvajamo zbod privilegije što živimo u ovom gradu. Djeci je odlučio pokloniti udžbenike, ali i gradski prijevoz. I bili smo sretni i privilegirani zbog toga. Prirez kojeg plaćamo isplatio se konačno barem na neki način.
"Vid'la žaba konja da se potkiva, pa i ona dig'la nogu!" veli naš narod, pa je tako i naša država reagirala kao žaba iz uzrečice. Odlučila je svima kupiti udžbenike. Otvorile su se tu svakakve zgodne prilike pa se tako već nakon godine dana uveo HNOS koji je zahtjevao prilagođene udžbenike. Opet su sva djeca dobila udžbenike, a da stari nisu bili valjani usprkos minimalnim preinakama i dopunama....
Tako ja sad imam komplet uščuvanih udžbenika za 5. i 6. razred koji nisu odgovarajući, jer nisu po HNOS-u. Pitam se koliko je to novca? Koji je mrtvi kapital samo na mom tavanu, i koliko je takvih tavana kao što je moj? Koliko je to šlapica, tenisica, opreme za tjelesni, pernica, tekica i dugih potrepština? Koliko smo mi to bogati da se ignoriraju takve stvari???
RSS feed Comments
Potpuno te razumijem i dijelim s tobom ogorčenost! Otkako moja djeca idu u školu, svake su godine dobivali besplatne udžbenike i svake smo ih godine vraćali dok se još nisu bili dijelili u ostatku države i sigurno su nekome koristili. Naša je škola po tom pitanju bila odlično organizirana i učiteljice su bez velike muke i gunđanja uredno prikupljale te udžbenike i bilo je organizirano slanje upotrebljivih udžbenika u siromašnije krajeve. Nama je sasvim normalno da se na knjige pazi i da se na kraju godine vraćaju kako bi ih netko mogao ponovno upotrijebiti.
| < « | » > |
|---|