Ne želim vam ubiti entuzijazam, ali ...
hrvatsko tržište je premaleno za jedan takav poduhvat koji traži novaca, ne vjerujem da je jeftino pokrenuti novi ?asopis. Europsko tržište ima ?asopisa na izbor, za njih rade i dizajneri i cijeli timovi koji isprobavaju nove uzorke i mustre, obi?no uz veliku pomo? i besplatnu nabavu konaca i vune od velikih proizvo?a?a (koji tako?er objavljuju svoje kataloge s modelima). Na našem tržištu su postojali ?asopisi posve?eni pletenju i na žalost su se ugasili, recimo zagreba?ka Vuna, onda Pletenje (koje je bilo štampano u Sloveniji) i povremena posebna izdanja ondašnjih ženskih ?asopisa.
Mnogo ve?a tržišta od našega, izabrala su opciju prevo?enja ve? postoje?ih europskih ?asopisa, tako npr. jedan francuski ?asopis izlazi u Rusiji pod imenom Iren, svi ?asopisi njema?ke firme Oz Verlag prevode se za poljsko i rusko tržište, na talijanskom tržištu nekada popularni "mille idee" i "benissimo" nisu više ekskluzivo posve?eni pletenju. Posebno mi je bilo drago vidjeti da japanski ?asopisi sti?u popularnost u Americi i Europi, najviše zahvaljuju?i jednostavnim i preglednim shemama i grafi?kim objašnjenjima.
Mnogi ?asopisi se prvi puta kupe iz znatiželje, ali sve i da je jedini ?asopis na tržištu mora ponuditi isto ono što i strani ?asopisi da bi imao uspjeha. Nedavno sam u Hrvastkoj imala priliku pogledati ?asopis Praktika ili tako nešto, štampan na lošem papiru i s uzorcima koji nisu takvi da bih se odlu?ila na kupovinu tog ?asopisa.
Istina je da na našem tržištu nema ?asopisa posve?enog ru?nom radu, ali danas nije nikakav problem nabaviti niti ?asopise, ni knjige, niti materijale izvana, zahvaljuju?i internetu danas ako živiš i u najzabitijem selu možeš do?i do svega onog što i žene vani kupuju. I nekad davno, govorim o kasnim 70-tim i ranim 80-tim, mama i njene prijateljice su nabavljale ?asopise iz vana i šivale su po Neue modi, Burdi, vadile su heklane mustre iz talijanskih žurnala (jer nisu govorile jezik) ili posebnih Burdinih izdanja.

Neki ?e možda re?i da je cijena svega toga vani problem, ja uporno tvrdim da nije, on line trgovine svako malo nude popuste i zašto kupovati sinteti?ki jadni leakril, kada se po istoj cijeni može naru?iti predivan materijal, ?ak i ru?no bojan, od prirodnih vlakana. S vunom je malo teže, jer težina paketa pove?ava troškove poštarine i lijepo je vunu prije kupovine i taknuti vlastitim rukama.
Mnogi ?asopisi se mogu kupiti u vidu starijih brojeva ili u vidu pretplate, jedina prepreka može biti nepoznavanje jezika. No, ako netko ima nešto pleta?kog ili heklerajskog iskustva, i shema je dovoljna za rad. Osobno španjolski nisam u?ila, ali bez problema heklam po mustrama iz ?asopisa Muestras y motivos, koji po mom mišljenju ima najbolje i naj?itkije sheme i svoje starije brojeve bez problema šalju po Europi i svijetu.
Odužila sam, ali htjela sam obrazložiti zašto mislim da je pokretanje pleta?kog ?asopisa vrlo riskantan potez u zemlji u kojoj je ve?ina stanovništva prestala kupovati i dnevne novine.

Da bodulka, mnogo toga što pišeš stoji, ali...

Ovi ?asopisi koje spominješ da su postojeli i ugasili se, bili su o?ajne kvalitete. Ja imam dva priomjerka, i ?uvam ih ne znam ni sama zašto jer su skoro neupotrebljivi.

Ponuda ?asopisa u Hrvatskoj je o?ajna, ?ak i u Zagrebu, a u manjim gradovima da ne govorimo. Ne vjerujem da je situacija u ostalim zemljama bivše juge bolja...

Još uvijek je malo ljudi koji se koriste internetom.
Ja samu sebe smatram informati?ki obrazovanom (tim poslom se i prehranjujem), a preko interneta sam kupila samo par stvari od Neckermanna.

Mislim da ipak vrijedi pokušati...

Ne kažem da ne vrijedi pokušati, ali smatram da je poslovni rizik. Recimo, kada je izdavana Vuna, to nisu bili modeli koje je netko u Vjesniku radio i dizajnirao, ve? materijal pod copyrigtom za koje je tantijeme pla?ao Vjesnik. Veliki broj tih modela objavljen tokom 80-tih ve? sam bila vidjela po stranim žurnalima koje sam po?ela kupovati. Za jedan prosje?ni žurnal s 30-tak modela ili netko mora sve to oplesti i uslikati ili mora nekom platiti copyright - ja ne znam koliko copyright za jedan model košta, ali pretpostavljam da je i to zna?ajna stavka na koju se treba ra?unati. Prije nekih godinu dana talijanski ?asopis RicamoItaliano je objavio sheme, lagano modificirane, od austrijske autorice Maurer-Stroh i ne znam na koje sve na?ine se nisu izvla?ili i ispri?avali da izbjegnu tužbu.
O ponudi ?asopisa ne mogu mnogo komentirati, nisam stalno u Hrvatskoj, ali kada do?em na kiosku vidim izdanja poput Anne, Burde, Verene, Diane, Sabrine, talijanske susanne, mani di fata, la mia boutique i meni su ti ?asopisi uvijek bili dostupni u Hrvatskoj, nekada se mogao kupiti jako dobar njema?ki Strick und Schick, a sve to sam redovno nalazila u trgovini/knjižari ispod hotela Dubrovnik, ne sje?am se kako se zove.
Ja skoro pa ništa više i ne kupujem po trgovinama, za moj osnovni hobby konac u najbližoj trgovini košta 1 euro (barem je tako bilo prie 6-7 mjeseci), preko mreže od 0,25 - 0,60 euro. To je za mene bitna ušteda jer kad po?injem neki novi goblen redovno kupujem oko 30 novih boja, bez obzira što do sada imam skoro cijelu paletu dmc.

Meni je drago ako netko odlu?i objavljivati neki ?asopis za bilo što kreativno u Hrvatskoj, samo mislim da je to jedan dosta skupi projekt, a tržište maleno.

I ja sam za! Bilo bi divno da imamo naš ?asopis za pletenje, puno više mladih ljudi bi plelo, ovako je to donekle problem jer tko i zna engleski terminologija pletenja mu je vjerovatno nepoznata! A da ne spominjem druge jezike. Ideja je odli?na! ol

Mislim da su posljednja dva bodulkina posta apsolutno na mjestu i da je u pravu sve sto je napisala. Cinjenica jeste da hrvatskom trzistu nedostaje jedan kvalitetan casopis posvecen rucnom radu (ne nuzno samo pletenju). Za pokretanje istog morala bi se napraviti temeljita, profesionalna analiza trzista (koja se placa i prilicno je skupa). Ja osobno znam veliki broj zena koje kupuju casopise za rucni rad, no dobar dio toga fotokopiraju jer su im cijene neprihvatljive.
Osim HR trzista kao potencijalna trzisa postoje bosansko, srpsko, crnogorsko. Za slovensko i makednosko nisam sigurna jer ne znam kakvo je tamo stanje sa specijaliziranim casopisima.
Reklama je bitna stavka na koju se mora racunati kako bi posao uspio. Vjerujte mi to je veoma skupo. MM je napravio proizvod koji je u zavrsnoj fazi. Vjerujemo da ce imati uspjeha jer ce biti jeftin i jednostavan za koristenje, a stedi energiju i time korisniku stedi novac. Potencijalno trziste je veliko i opet nas muci marketing, jer nije dovoljno platiti oglas u novinama. Do ljudi treba doprijeti na razlicite nacine, a sve to puno kosta.
Ako se casopis financira reklamama onda po mojem misljenju izgubi kvalitetu, iako nije lose vidjeti poneku reklamu vezanu uz ono o cemu pise u istome. Osobno mi se muci gldati casopis u kojem od 30 stranica 10 stranica (kad se zbroje svi oglasi) budu reklame.
Podrzavam Janu u njenoj zelji i vjerujem da ce u tome uspijeti, ali je jako vazno sve staviti na papir, dobro razmisliti i krenuti s poznatim ciljem.

Nisam sigurna da bi puno vise mladih plelo zato jer bi casopis bio na HR jeziku. Vecina mladih se dobro sluzi jednim stranim jezikom. U HR mladi nisu pretjernao zainteresirani za "staromodne" hobije jer smo gubitkom prave ljestvice vrijednosti izgubili nit koja je mlade vodila k necemu svrsishodnom. Vecini je vaznije zapaliti cigaretu, otici s drustvom van i 'ludo" se provesti. Na mlade koji pletu gleda se s podozrenjem upravo zbog poremecenog sustava vrijednosti.