Lijepi pozdrav!

Nova sam na forumu pa se unaprijed ispričavam ukoliko postoji već slična tema.
Naime, fasciniraju me raznorazne kreacije koje sam vidjela ovdje na forumu i vidim da se sve više i više djevojaka, žena uhvatilo svojih ruku i dalo mašti na volju.
Da li to radite iz ljubavi prema kreativnosti, da li je to na neki način vaš bijeg i odmor od ove svakodnevice ili
ste isključivo motivirane nekim oblikom zarade?
Da li ima među vama ljudi koji su se odrekli svojeg stalnog posla, odlučili se isključivo posvetiti svojoj ljubavi prema nekom hobiju i na taj način uspjeli sebi osigurati egzistenciju?
Kako vam ide i da li je tako nešto uopće moguće u ovoj našoj državi?

ja to radim iz ljubavi prema kreativnosti i da pobjegnem od dosade. često mi je motivacija nešto što vidim na netu ili što mi padne napamet pa probam mogu li ja to izvest. nakon tjedana provedenih samo na faksu i nosom u knjigama kad uhvatim malo slobodnog vremena nema mi draže nego uzet knjigu ili prepustit se mašti na volju, okrenut oko sebe i probat nešto napravit. još kad vidim da se mojima to sviđa to mi je dodatna motivacija.

Dobrodošla mozdoll!
Zanimljva tema, i sva pitanja su ujedno i odgovor.
Mislim da od nas svatko ima neke svoje razloge. Mene to prvenstveno odmara i pomaže kućnom buđetu tako što ja napravim nešto što vidim u nekom časopisu ili na netu. Onda slijede obitelj, prijatelji koji su sada već "razmaženi" i očekuje se od mene izvorno, jedinsteno i samo za njih, dakle postaje sve izazovnije. Tu i tamo kapne ponešto, taman za nove zalihe.
Ima i onih koji su započeli posao, ali nemoj se zavaravati, ne ide preko noći niti možeš iz minusa samo uskočiti u plus. Ovisi o tvojoj poziciji: imaš li podršku od bližnjih i materijalnu također. Konačno što je ono što želiš, koji si cilj sebi postavila? Naravno da će biti dana "što je ovo meni trebalo", ali nakon kiše dođe sunce!!!!

Hvala na dobrodošlici!
Mislim da ništa nije toliko teško ako zbilja voliš ono što radiš, ako si u potpunosti posvećen tome dušom i tijelom i naravno ako te to ispunjuje na bilo koji način. A smatram da je to ono najbitnije, raditi ono što voliš.
Podršku imam od bliskih prijatelja i obitelji utoliko što me nitko ne sputava u mojoj kreativnosti, znači do sada sam naišla samo na pozitivne komentare. Sama financiram materijal od prihoda svog stalnog posla. I naravno, uglavnom sve što izradim poklonim dragim ljudima. Lijepo je vidjeti kako ljude veseli nešto što nije samo još jedna serijski proizvedena stvar.
Nisam motivirana trenutno nikakvom zaradom ali bi se voljela u nekoj daljoj budućnosti posvetiti isključivo tome. Trenutno mi to ne ide baš od ruke jer jednostavno nemam vremena posvetiti se tome onoliko koliko bi htjela.
Imam stalni posao, radim u smjenama i jako malo vremena mi ostaje za bavljenje svojim hobijima. Posao koji radim blago rečeno ne volim, ali kao i svi mi primorana sam radit jer drugog izbora nemam a i računi se neće sami platit.
Dakako da sam svjesna da ništa ne ide preko noći, svjesna sam svih nedostataka ali pokušavam razmišljat pozitivno i kretat se malim koracima prema naprijed. Makar u planiranju
Mislim da kada bi se recimo napravio neki dugoročni, ozbiljniji plan i kada bi čovjek imao vremena posvetiti se tome 8 sati dnevno koliko inače utrošimo na stalni posao da bi se nešto pozitivno izrodilo iz svega toga. Jer, posvetiti 8 sati nečemu što voliš, raditi to iz čiste ljubavi i raditi za sebe je puno drugačije nego raditi 8 sati nešto što ne voliš a još radiš za nekog kretena. Ovako znaš da radiš za sebe, više si motiviran i znaš da sve ovisi isključivo o tebi. Možda griješim, možda sam malo naivna ali mislim da je moguće.
Ono što mene trenutno muči je samo nedostatak vremena da se tome posvetim a opet ne mogu biti bez stalnog posla. Ovako mi sve to nema baš nekog pretjeranog smisla jer ne bih htjela započeti nešto napola, nešto poluozbiljno, ako me razumijete. Onda ni ja sama nisam zadovoljna jer ne mogu svojim potencijalnim kupcima pružiti onu uslugu i "kvalitetu" svoga rada koju bi htjela.
Kako balansirati između stalnog posla, hrpetinu dnevnih obaveza koje imamo i svojih hobija? To je ona boljka koja me muči i zato mislim da kad bi se čovjek posvetio tome onoliko koliko se posveti stalnom poslu da bi ishod bio samo pozitivan, s vremenom naravno.

P.s - Voljela bi da se više ljudi uključi u ovu temu, sva vaša iskustva, savjeti i misli su dobrodošle!

ja ne radim, pa tako vremena imam napretek..ali i drugi problem... za sto mijona ideja u mojoj glavi ( koje se sudaraju) treba za razne materijale nesto novaca... pa to zna isfrustrirati.. da ne kazem da ima toliko radionica koje bi voljela odraditi... dakle novac , tj. nemanje istog, ne da mi da se razmasem... i voljela bi da mogu od svojih radova makar nesto zaraditi :)))

I ja bih htjela da od svoje kreativnosti mogu živjeti. Ne bi bilo sretnije osobe od mene
Zasad samo poklanjam prijateljicama, rodbini te stvarčice. Odmalena sam imala izraženu ljubav prema tome.

da... tome i ja tezim..ali cini mi se da sam ocajan trgovac:) pa i sama poklanjam... uglavnom - svi se oduseve kad dobiju moj pitar ili svijecnjak u kamenu...pa znaju cak i zamolit da ima napravim za nekog... ali prodati :((((

@orošak
Slažem se s tobom, bilo bi lijepo kada bi svaka od nas mogla neopterećeno živjeti kreativnost u punom smislu te riječi, a ne balansirati između dnevnog/stalnog posla i ljubavi prema hobijima.
Ali zato vjerujem da treba planirati i na prvom mjestu uzeti za ozbiljno sebe i svoj rad jer jedino tako možemo nekako profitirati od toga.
Lijepo je poklanjati i vidjeti kako to raduje ljude ali ruku na srce, ne ide tako vječno jer ne živi se od lijepe riječi i jednog hvala što ga netko uputi.
Svatko tko se želi ozbiljnije baviti nekim vidom kreativnosti a da želi kakvu, takvu zaradu mora se ozbiljnije postaviti prema tome.
Imam preporuku za jednu knjigu koja me zapravo i ponukala na razmišljanje i promatranje na posao iz drugog kuta. Knjiga se zove "No More Dreaded Mondays", autora Dana Millera. Da ne bi mislile da je nekakav selfhelp, odmah ću vas razuvjeriti
Autor baš postavlja stvari na taj način da ukoliko zbilja VOLIMO ono što radimo i ukoliko se u POTPUNOSTI predamo tome kad tad rezultat mora doći na vidjelo. Znači, bez muke nema nauke ali sve je lakše kad radite za sebe, samo kao i u svakom poslu treba neke stvari shvatiti ozbiljno i disciplinirano.
Uh, zvučim sama sebi ko neka nadobudna pametnica a zapravo sam došla ovdje da mi vi pomognete svojim savjetima i iskustvima ćemu se naravno i dalje nadam

Dobro došla mozdoll !!! Do sada je sve lijepo rečeno i sve to stoji ,ali bez financija ne možemo hobi ni održavat ,a kamoli napredovat . Svoj hobi radim više od 40 godina i krenula sam u drugom smjeru za izvorem financija a to je poduka ,tako mogu do materijala za daljni rad .

nisam napravila puno toga ali to što napravim ili poklonim ili nosim sama ili moja seka. samo nekako me naljuti kad jedan dio rodbine pita koliko to cjenim (koliko bi to koštalo), ja kažem a oni onda bace tu stvar i frkaju nosom da nisam normalna a ti isti bi da im to poklonim. to me zna pogodit jako...

jooj..nemoj da te to tolko pogadja....samo nek frcu nosom al u sebi ti zavide kad to nosis a i oni bi to nosili no zao im platiti..pa nek im onda i bude zao..ne zbog tog biti tuzna..bas te briga

@ flekica

Nemoj se uopće opterećivati takvim stvarima i takvim ljudima. Uvijek je potrebno malo kritičkih komentara ali neka te oni samo motiviraju da budeš još bolja u svojem radu. A mislim da je isto tako jako bitno od koje osobe dolaze takvi komentari. Treba objektivno procijenit a ljudi znaju biti poprilično zajedljivi.
A da ne govorim o tome kako neki ne znaju cijenit ručni rad i kako ne razumiju da je puno truda uloženo u cijeli kreativni proces.
Znači, nemoj sve uzimati k srcu i nemoj se previše obazirati jer najgore je kada te ljudi oko tebe sputavaju u nečemu što ti voliš

Hej flekice, pusti ih, neka frkću i NE smanjuj cijenu jer si uložila vrjeme, novac i talent i pravo je da zato dobiješ priznanje. Moraš se "cijepiti" na netalentirane cjepidlake, koje se uz ostalo BOJE nositi nešto drugačije, jer Mare i Kate to još nisu prošetale, pa bi ona bila prva, pa joooj. Neka jojka samo je ne slušaj.

Mozdoll, htjela bi reći da ne odustaješ od rada jer nemaš vremena jer i ono malo što napraviš svaki put ćeš nešto naučiti ili će ti doći nova ideja, samo se sjeti to negdje zabilježiti!

hvala cure i kruno na potpori... slažem se da je kritika uvijek dobrodošla, imam ljude za koje znam da će uvijek reć što misle i to cijenim...
glede ovih što frću nosom... pa neznam jel to samo tu kod nas na balkanu ali... oni bi to nosili al da im se pokloni, a ne da plate. to sam primjetila na puno stvari da ljudi samo gledaju di će proć besplatno. primjer ako netko ima frizera u obitelji on odma mora sve redom šišat, a nitko mu ni hvala neće reć za to. to me smeta, takav mentalitet... znala sam reć ok, kupi materijal ja ću napravit nije problem, dakle besplatno ruke i rad. ne, ne paše ni to. nitko od nas ovdje nije svoje vrijeme, a ni svoj talent našao na cesti. ako bilo tko misli da može to što mi radimo napravit sam i bolje od nas i još proć besplatno eto neka radi, ali ja mislim da nemože. najlakše je iskorištavat ljude... dobro mi je rekla mama: dobar i glup su dva prijatelja.

@flekica

Hahaha, poznato mi je ovo za frizera u obitelji, ta sam!! Mogu vam odmah iz prve ruke podijelit svoje iskustvo. Nažalost, morala sam profesionalno odustat od te struke jer imam zdravstvenih problema pa ne smijem dugo stajati na nogama ali to nikoga ne prijeći da me iskoriste kad trebaju farbanje, šišanje, pramenove itd...
I to me obično još uhvate nakon cijelog radnog dana da ih kakti "malo sredim", joj, ajde, pa jel bi mi htjela napravit frizuricu, baš mi se nekak ne da sama, tak me boli kičma a kaj je to tebi, začas si gotova itd. Je, je, sve je to sam tak i mene ništa ne boli, nee
Rijetko kad padne neka pinkica u krugu obitelji osim od stalnih mušterija koje već godinama imam. Volim taj posao jako pa mi nije neki problem, gotovo bez iznimke, bez obzira koliko sam umorna napravit ću to jer znam da ću nekoga bar malo razveseliti i uljepšat im glavu A svi se bolje osjećamo kad se netko malo potrudi oko nas, pogotovo mi žene Ali sve to manje više ostane na zahvalnosti tako da nekon nekog vremena to počinje ići jako na živce jer si ljudi uzmu maha i više nemaju srama ni najmanje pa se s vremenom ti zahtjevi samo povećavaju. To je ono što me fascinira Gdje im je osjećaj srama, gdje?
I moram ti reći flekica da tvoja mama ima pravo, upravo tako i bude

Kada čitam neke od vaših komentara, stiče se dojam da živite okružene pijavicama koje sve hoće badave, rado primaju poklone, ali nitko se nikada ne bi uhvatio novčanika. Kako je moj stav da ne mogu mijenjati svijet, ali mogu mijenjati sebe, isto preporučam i vama, daleko manje će vas vrijeđati stav prema vašim radovima.

Neke od vas imaju veliki problem reći ne, ne mogu sada, nemam vremena, imam drugih obaveza i sl. Umjesto da se čudite nekulturi drugih, zašto uopće dozvoljavate da se nađete u toj situaciji? I ja bih voljela da me netko badave frizira, ali svejedno plaćam farbanje 60 euro. Rado bih i nosila opletene kape, koje je netko drugi vješto ispleo, umjesto da to sama činim . Volite poklanjati? Volite dobar osjećaj nakon besplatno učinjene usluge? Onda se nemojte žaliti da vaš rad nije dovoljno cijenjen ili da si ljudi previše dozvoljavaju. Problem je u vama, u tome što ne znate postaviti granice, čime same najviše obescjenjujete svoj rad i svoje vrijeme, jer nitko ne može baš uvijek biti spreman na usluge.

Ako ništa drugo, zato imamo ovaj forum ovdje da se malo žalimo! I to je najprirodnija stvar na svijetu! A mislim da je svaka od nas svjesna situacije i kako to za nas u konačnici nije dobro. Što ne znači da ne možemo svoje frustracije međusobno podijeliti Na kraju krajeva, svi smo različiti i ne percipiramo iste stvari jednako :)

bodulka dobro si to rekla...
možda se nisam odmah tako izjasnila ali ja njima ne dam besplatno... nije mi problem reći ne, to ja najlakše, naravno tu onda slijede prigovori razno razni da kakva sam ja i ostalo, pritisak od mame i bake (jer to je većinom rodbina). htjela sam samo reć ono što sam ja doživjela i tad kad sam to doživjela to me zaboljelo... nisam škrta al neke se granice moraju znat.
eto u mojoj obitelji je takva situacija da (pričam o rodbini) da bi svi besplatno a nitko ne bi ništa dao. neznam jel to zbog mentaliteta ili što, ali zavist i žicanje su normalna stvar. malo off topic ali prije par mjeseci smo si seka i ja naručile neki nakit preko ebaya, niš skupo cijena do 10kn, i došle s tim kod bake i odma priče (od sestrična, velika smo obitelj) da odakle nam da bi i one, reko ok ja ću naručit pa kad dođem mi date novce. da ne, kao pa kaj ja nemrem izdvojit za njih koju kunu ovo ono... nisam naručila na kraju, rekla sam si da si sami kupe na ebayu. prošle zime zamolila sam baku da mi torbu , ona ju je naštrikala, to je vidla jedna od sestrični i htjela mi ju uzet jer kao kaj će meni ja sam u zagrebu nek si kupim... dakle sve u svemu... mentalitet za svaku pohvalu -,-

caoo,ja sam nova na forumu,i jako me zanima kreativnost drugih ljudi,po sebi nisam toliko kreativna ali trudim se koliko mogu,svoju kreativnost najvise ispoljavam po gardarobi... da li neko ima nekih ideja

evo da se i ja priključim jer ova tema i mene "muči"

svi bi moje rukotvorine na poklon,i svima je super,odlično,kak imam zlatne ruke...blabla... al kad hoću iste prodati ..e ..onda ..joj ,to je puno novaca,ima i jeftinije,....
to me stvarno ljuti ,jesu ljudi zločesti,jalni,ili nešto treće....
ali nema više džabe ni u stare babe

draga hello kity,

ideja ima stotinu,na što si točno mislila kad kažeš "ispoljavam po garderobi"?
šiješ,prepravljaš,štrikaš,...
daj još neki detalj...

mozdoll napisao:


Slijedeći put im predoži da oni tebi ,na primjer, izribaju kupaonicu i WC. Pa što je to. Pola sata posla...

Dragi ljudi,

Nova sam ovdje .... nabasala nekom uguglanom čarobnom rečenicom
Forum je divan, kao da sam došla doma. Svih tih divnih stvari i čudesa što i mene "drže".

Mazdoll, ovo što si napisala, potpisujem! Od riječi do riječi. Radim od jutra do sutra, obitelj i obaveze a što ostane, toliko je kratko da postanem luda i frustirana. Uglavnom se hobija hvatam vikendom. E, al u vikend moraš strpat sve, i zaostatke kućnih poslova, spiza, robe do krova, pegle, prašine i ribanja, zadaće, finiji ručkić za femili , psa počastiti jurnjavom po šumi, prijatelji, trač kavice i.... Šta i? Pa hvataj se ženo svog hobija! Evo, subota već na izmaku a ti pečeš krafne!
I onda dođe ponedjeljak, sve relativno čisto, svi relativno zadovoljni a ja na koljenima ispred
na poslu kojeg, kako je rekla Mazdoll, blago rečeno ne volim! Znam, imamo svi račune, švicarce, kredite i kreditiće, troškove ko kuća, strepnje i one čudesne naše brige gdje ne znaš hoćeš li sutra nać svoje radno mjesto na mjestu ili pred Banskim dvorima, blagodati naše svakidašnje, vrag ih odio....

A stalno sanjam da živim od svog hobija, skromije ali humanije, da šetam psa jutarnjim šumama, berem čajeve po livadama, pijem kavu pod mojom smokvom, za plavim sunčanim stolom, pečem krafne koje su se satima dizale na miru a ne uz moju koračnicu - požurnicu, i kuham što ja želim a ne što mi vrijeme nameće, vrtim svoje kolo od jutra do mraka, čitam svoje knjige zavaljena u ležaljku pod stablima a ne u krevetu, dva reda prije spavanja, sadim i sijem na miru svoje cosmose, vrbene, đirane.....

DaŠenka napisao:


Treba nekako izbalansirati između svojih želja i obaveza koje su nametnute. Nažalost, koliko god mi htjeli živjeti na jedan način, stvarnost je sušta suprotnost. I baš je lijepo to gore što si napisala :) I ja sanjam neki lagani tempo života gdje ti nije ništa nametnuto i gdje se prepuštaš stvarima koje te uistinu vesele, ma koliko one beznačajne na prvi pogled bile. To su male radosti koje nam ispunjavaju život. A sad, kako u potpunosti živjeti "kreativnost" i zadovoljiti sva naša čula a da nitko ne bude zakinut i da sve obaveze budu ispunjene e to je prava umjetnost.

Anajecestoime napisao:



Hihi, možda bi trebala, nije loša ideja Ali eto, nekada mi je jednostavnije napraviti posao nego smišljavat izgovore i gledat njihove smrknute face kad ih odbijam.
Ali sve ima svoje granice, nisam ni ja baš budala koja se da iskorištavat do maksimuma.

@ DaSenka @ ovo si tako lipo napisala.. ima nas puno koji "bolujemo" ili od nedostatka vremena ili od nedostatka mogucnosti... sanjamo slicne snove:) p.s. moje se krafne dizu polaaako i temeljito:)

p.s. moje se krafne dizu polaaako i temeljito:)[/quote]

hahaha
i ne pušeš oko njih, skačeš i trčiš
i crnačke duhovne pjevaš?

Kad smo već kod krafni, ja sam ovaj tjedan imala generalnu probu za Fašnik - pa fino dva dana nakon posla ajmoooo Čak sam se i danas bavila mišlju da umijesim jednu turu, ali nažalost (ili na sreću? ) donijela sam si posla doma i još imam sijaset drugih obaveza, pa ću danas morati preskočiti tu aktivnost
A sad o temi iliti životu od rada svojih ruku - mogla bih knjižurinu o tome napisati, ali evo sad sam u žurbi, pa da sažmem u rečenicu: Ne preporučujem to nikome tko nije prije svega dobar trgovac. Možete raditi čudesa i predivne stvari, ali ako ne znate prodati (kao što ja ne znam), zaboravite odmah hobi kao izvor zarade

Jana napisao:


točno... gledam po fejsu stvari koje se rade (nakit, štrikano, pleteno...) i često vidim kako stvari koje su zapravo ružne, loše napravljene, prekopirane ili u polovici/cjelini kupljene preko neta pa preprodavane pod etiketom "ručni rad" bolje plasirane nego neki istinski i pravi ručni radovi

ja definitvno nisam trgovac i zadnje što želim je da postanem proizvodni pogon gdje bi sve postalo biznis.
Za početak bi bilo super kad bi bili dostupniji lokalni sajmovi i događanja gdje možeš izložiti radove.
E, ali to kod nas ne funkcionira nikako. Recimo, mene je bilo sram proći gradom kroz božićni sajam
Nisam mogla vjerovati što to radimo od sebe, svoje (ne)kulture, tradicije i običaja. Štandovima su svijetlile sve moguće ludorije kineskih lampica, vrišteći su lajali plišani psi na baterije, nisi ni mogao proći a da se ne spotakneš o kojeg. Groznih kapa i šalova iz bogapitajkojeg brižnog kraja svijeta, plastičnih, kalupiranih jaslica i djedova mrazova od na napuhivanje do našetavanje. I sve to dragi moji za 50.000 kuna koncesije! Ko nema, nek ode doma i zatvori se u kuću i ne izlazi do Nove godine. Ko nam je kriv.
Okej, Grad treba novaca. Ali nije mi jasno zašto onda na jednom od trgova, ne nekom drugom mjestu nedaju prostor po nekim simboličnim cijenama svojim malim obrtima, kućnim radinostima, rukotvorcima, umjetnicima, malim ljudima sa zlatnim rukama. Takvi bi krasili grad! Na ponos svima.